•  Farma Gvozdenovic
    Farma Gvozdenovic
  • Franca
    Franca
  •  Hotel Sato
    Hotel Sato

Ponešto o konkurenciji

U svim bitkama - vojnim, poslovnim i bračnim – pobjeđuje ona strana koja ima bolje informacije.

Arie De Geus, bivši strateg u Royal DUTCH/ Shellu, izjavio je “Sposobnost da učimo brže od svojih konkurenata možda je naše jedino održivo konkurentsko oružje”.

Sva preduzeća imaju konkurente. Što je ono uspješnije, tim privlači više konkurenata. Kako je to izjavio Filip Kotler, predavač i marketinški guru, “.. većina tržišta vrvi kitovima, barakudama, morskim psima i sitnijim ribama. U tim vodama, izbor je pojesti ručak ili biti ručak”. Metaforično rečeno, “ Ako nijeste dio parnog valjka, dio ste ceste”.

No nijesu svi konkurenti isti. Oni dobri su pravi blagoslov, pomažu nam indirektno da od njih naučimo više, uzdižu naše vidike i izoštravaju naša umijeća. Oni prosječni, kako to kaže Kotler, predstavljaju gnjavažu, a loši patnju za svakog pristojnog konkurenta. Međutim, sa svima od njih treba biti na oprezu. Od njih treba uočavati brže, učiti i raditi brže da bi postigli konkurentsku prednost, a to nije nimalo lak zadatak.

Najopasniji su oni konkurenti koji su najsličniji vašem preduzeću. Razlog tome je što potrošači ne primjećuju razliku, pa vaše preduzeće u njihovoj glavi ima podjednake izglede kao i oni. Stoga je jedino rješenje diferenciranje i samo diferenciranje.

Danas se razlikovanje u odnosu na konkurenciju ne postiže u okviru onog što se proizvodi u fabrikama, već između onog što se u obliku ambalaže, usluga, oglašavanja, savjetovanja kupaca, oblika isporuke i drugog, dodaje proizvodu. Ta “nadgradnja” je ono što ljudi, odnosno potrošači cijene i predstavlja polje djelovanja za stvaranje konkurentske prednosti. Na kratak rok! To uvijek treba imati u vidu jer konkurentni su izvješteni u kopiranju, pa inovacije imaju sve kraći životni ciklus i jedva vraćaju uloženo.

Ono što je danas evidentno jeste činjenica da se konkurencija sve više odvija između mreža, a ne preduzeća, tako da ono mora jednako motriti na daleke, kao i na one konkurente koji su mu blizu.To znači da prijetnju mnogim preduzećima ne predstavlja postojeći konkurent, već nova i bolja tehnologija. Primjera radi, IBM je pogriješio brinući  o napretku Fujitsu nego zbog početnika Bil Gejtsa (Bill Gatesa) koji je radio na softveru u svojoj garaži. S tim u vezi, preduzeće mora da prati svaku tehnologiju koja može predstavljati prijetnju da će zamijeniti njegovu osnovnu ponudu ili proizvodni proces. Još bolje je da se ove prijeteće tehnologije sagledavaju kao moguće investicije u cilju zaštite svoje budućnosti.

Ipak, i pored stalnog nadziranja rada konkurenata, važnije je biti opsjednut kupcima jer oni su ti koji vrše odabir i postavljaju pravila igri. Važno je imati stalno na umu da većinom tržišta hara previše ribara u potjeri za premalo riba, a samo će oni ribari koji razumiju ribu bolje od svojih konkurenata,  imati dobar ulov. 

KREDITIRANJE